Dan, kada ne tražim ništa veliko. Trenutak mira. Nešto što će me spustiti u moj ritam i podsjetiti da je u redu stati. Zastati. Za mene, to je uvijek ista stvar.
Pidžama.
Svježina. Mekoća i miris nježnosti.
Lagano grli moje tijelo, topla je na dodir. Nema grubih prelaza, nema zatezanja.
Samo glatka površina koja klizi među prstima i odmah podsjeća koliko udobnost može biti jednostavna, ali moćna.
Dok je oblačim, uvijek osjećam isto. Ovo je moj trenutak. Znam da slijedi najljepši dio dana, onaj koji me regeneriše, koji me smiruje kao najljepši suton. Pamuk prijanja na moju kožu, nježno obavija i daje onaj tihi, poznati osjećaj sigurnosti.
I radosti. Poskočim kao djevojčica kojoj mama kaže da sve može pričekati nekoliko minuta, taman onoliko koliko je potrebno da se vratim sebi.
I upravo to mi treba nakon dana punog obaveza.
Kapućino, mirisna svijeća i najudobnija pidžama na svijetu.
Rubi.
Mali ritual koji svaka žena zaslužuje. Slatki podsjetnik da se udobnost ne mora tražiti daleko. Da tkanina može biti dovoljno nježna da umiri i dovoljno kvalitetna da traje. Da je toplina koju osjetimo na koži ponekad najljepši dio povratka kući.
Dodir koji pruža osjećaj doma čim je dotaknemo. Dodir koji pravi razliku u svakom malom trenutku opuštanja.
Zato se uvijek vraćam Rubi pidžami.
Zbog ljubavi kojom odišu maleni srčići, zbog dizajna koji podiže raspoloženje, zbog tkanine koja me podsjeti da je nježnost prema sebi važna, jednako kao i sve drugo što nosim tokom dana.
Spustim ramena, udah, izdah i dodir koji volim.
Svijet je moj, kući sam, dobro sam.
