Pjesma o ljetu

Biti lijepa
Njemu
Posebnom
Ne noseći ništa osim
Tijela
u kupaćem kostimu
Tragovi soli
na koži
sva nesavršenstva postaju
Ljubav

Pukotina na bedru
Zaboravljeni ben
Ožiljak od djetinjstva
Sve mu šapuće
Vidi me stvarnu

Ne filtriranu, ne uređenu,
Ne za druge, nego za sebe
Ogledala su
presudila prije
Ali njegov dodir
Poništava presude

Dok gleda, ja rastem
U svoje obline,
U svoje pore
U tu jednu kap koja klizi
Niz kičmu kao priznanje

I možda prvi put
Biti lijepa znači
Biti svoja
U pogledu nekog
Ko nije zaslijepljen
Nego prosvijetljen

Ljeto je…
u zvuku lepršave zavjese
u zalogaju breskve što kapne niz bradu
u kamenčićima u sandalama
i mirisu kreme za sunčanje
na nečijoj tuđoj koži

To su ti trenuci
koji ne ulaze u albume
ali ostaju u kostima
kao i sol
što nikad do kraja ne ispari