Kako odabrati kvalitetno donje…

Donje rublje je prvi sloj odjeće koji je tokom većeg dijela dana u direktnom kontaktu s kožom. Zato njegov materijal, kroj i način izrade mogu značajno utjecati na osjećaj udobnosti. Svrbež, crvenilo, neugodno zatezanje ili tragovi na koži ne moraju biti povezani samo s materijalom. Nelagodu mogu uzrokovati i neodgovarajuća veličina, grubi šavovi, uske elastične trake, etikete ili ostaci deterdženta na tkanini. Kvalitetno donje rublje treba biti ugodno na dodir, pravilno pristajati tijelu i omogućiti slobodu pokreta. U nastavku donosimo najvažnije karakteristike na koje treba obratiti pažnju prilikom kupovine. Šta može uzrokovati nelagodu i iritaciju kože? Koža može reagovati na…

Donje rublje je prvi sloj odjeće koji tokom cijelog dana dolazi u direktan kontakt s kožom. Zato izbor materijala značajno utječe na osjećaj udobnosti, prozračnost i prijanjanje uz tijelo. Pamučno donje rublje jedan je od najpopularnijih izbora za svakodnevno nošenje. Prirodna pamučna vlakna poznata su po mekoći, prozračnosti i sposobnosti upijanja vlage, zbog čega pružaju ugodan osjećaj tokom različitih dnevnih aktivnosti. Ipak, nije svaki pamučni proizvod jednak. Na kvalitet donjeg rublja utječu i vrsta pletiva, sastav materijala, kroj, šavovi, elastični dijelovi i način održavanja. Koje su prednosti pamučnog donjeg rublja? Prozračnost Pamuk omogućava cirkulaciju zraka i doprinosi održavanju ugodnog osjećaja…

Dan, kada ne tražim ništa veliko. Trenutak mira. Nešto što će me spustiti u moj ritam i podsjetiti da je u redu stati. Zastati. Za mene, to je uvijek ista stvar. Pidžama. Svježina. Mekoća i miris nježnosti. Lagano grli moje tijelo, topla je na dodir. Nema grubih prelaza, nema zatezanja. Samo glatka površina koja klizi među prstima i odmah podsjeća koliko udobnost može biti jednostavna, ali moćna. Dok je oblačim, uvijek osjećam isto. Ovo je moj trenutak. Znam da slijedi najljepši dio dana, onaj koji me regeneriše, koji me smiruje kao najljepši suton. Pamuk prijanja na moju kožu, nježno obavija…

Biti lijepa
Njemu
Posebnom
Ne noseći ništa osim

Izvukla sam iz ladice svoj omiljeni kupaći kostim i stavila ga na dno kofera. Čini mi se da je to sve što mi treba. Isti onaj koji sam nosila prošlog ljeta, jednostavan, maslinasto zeleni, lagano izblijedio od sunca i soli, ali drag i ne odustajem od nošenja. Svaki put kad bih zategla bretelicu udahnula bih more, kokos i sol u kosi. Brojala bih ljeta po mirisu kreme za sunčanje, po tragovima peškira na koži, po kosi koju vjetar uporno mrsi, preplanulim ramenima, crvenom nosu i breskvama. Dolazak ljeta za mene je ritual prelaska iz svijeta obaveza u svijet bezvremenske slobode.…

U ormaru ima košulja koje više ne nosi. Nekada su pripadale ženi koja je žurila; na posao, na ručak, na sastanke, na tuđe zahtjeve. U njima je bila vidljiva, ali ne i prisutna. Majica kojoj fali dugme, danas mirno pada na njena ramena i džemper koji je opran sto puta, pa miriše na djetinjstvo. Na ulici, reklamni panoi viču „novo“, „brže“, „lakše“, ljudi prolaze u ispeglanim životima. U naboranim toplim danima ona nosi šolju sa čajem koji se hladi dok hoda. U torbi joj je bilježnica, ne telefon. Piše kad osjeti nešto. Neke rečenice se ponavljaju iz dana u dan,…

Prije nego svijet počne tražiti nešto od mene, prije zvukova notifikacija i zvonjave telefona, prije „gdje si, možeš li, jesi li stigla“… postoji jedan dio dana koji je samo moj. Tišina. I ja u pidžami. Taj osjećaj kad otvorim oči i shvatim – ne moram nigdje. Ne žuri mi se. Ne čeka me ništa što ne može malo sačekati. Tada, u toj prvoj tišini, sve izgleda jednostavno i mekano. Kao tkanina koja me obavija. Prvi miris svježe skuhane kafe širi se stanom, stopala topla, noge podvučene ispod sebe. Kosa skupljena u neurednu punđu. Misli… dolaze polako, bez pritiska. Bez stresa,…

Slagala bih kad bih rekla da ne znam više gdje je završila ta majica. Bijela. Malo isprana. Mekana kao da su se u njoj nataložili svi mirni dani mog djetinjstva. Nije bila moja. Bila je majčina. Nosila ju je kad je pravila palačinke, kad bi otvorila prozor ujutro i rekla da miriše proljeće, kad bi me grlila dok mi se svijet raspadao jer mi je neko u školi rekao da sam čudna. Ta majica je postala mjesto. Ne stvar. Danas, kad dotaknem bilo koji komad pamučne tkanine ako je dovoljno mekan, ako je dovoljno tih — dogodi se nešto gotovo…